INTOLERANCIJA NA GLUTEN I CELIJAKIJA – JESTE LI ČULI ZA GLIFOSAT!?

Tijekom proteklih nekoliko desetljeća u naš su okoliš unesene brojne umjetne kemikalije. Na mnoge tvari nisu provedena istraživanja na potencijalne dugoročne probleme i utjecaj na okoliš, interakcije između kemikalija, te utjecaj na djecu i trudnice. Među tim potencijalno opasnim kemikalijama nalazi se glifosat (N-fosfonometilglicin), vrsta organofosfata. Glifosat je herbicid koji je uveden 1970-ih. U 1990-ima, s uvođenjem genetski modificiranih usjeva, uporaba glifosata značajno je porasla i sada je primarni herbicid koji se koristi u poljoprivredi. Glifosat se smatrao sigurnim za životinje i ljude, no problem s ovim razmišljanjem je taj što ljudi i životinje u tijelu imaju mikrobiom koji se sastoji od velikog broja vrlo važnih bakterija za naše zdravlje. Na njih glifosat utječe kao i na biljke, tj. uništava ih. Glifosat stvara disbalans mikrobiote, smanjuje broj dobrih bakterija, posebice Laktobacila i Bifidobakterija, a povećava se broj loših bakterija, kao što su rodovi Clostridium, Salmonella i E. coli. Budući da je uravnotežen mikrobiom ključan za naše zdravlje, negativan utjecaj na mikrobiom može dovesti do mnogih neželjenih nuspojava.

Glifosat je, prije nego što je uveden kao zaštitno sredstvo protiv korova, bio patentiran kao industrijski kelator metala, jer skida mineralne naslage s cijevi i drugih strojeva. To znači da također radi istu stvar u vašem tijelu, iscrpljujući osnovne rezerve hranjivih tvari, posebice minerale. Dodatna istraživanja potvrdila su da glifosat osim što utječe na mikrobiom i mineralni status u tijelu, ima i brojna druga neželjena djelovanja.

KAKO SE GLIFOSAT UNOSI U TIJELO?

Zbog svoje visoke topljivosti, kada se ovaj herbicid šprica po poljoprivrednim usjevima, brzo se apsorbira u tlo, onečišćujući tlo i podzemne vode. Također se nakuplja u korijenu biljaka. Genetski modificirane biljke dizajnirane su da budu otpornije na herbicide, pa se po njima prskaju veće količine. Također glifosat se kombinira i s nekim drugim sintetskim spojevima za zaštitu bilja, stoga hrana koja je špricana ovim sredstvima ustvari je i kontaminirana njima. I vrlo male količine i ostaci glifosata na voću i povrću mogu djelovati negativno na ljudsko zdravlje, posebice na djecu te osobe koje imaju genetski slabije razvijenu sposobnost detoksikacije ovih štetnih spojeva. Ostaci glifosata u pšenici i drugim usjevima u posljednje se vrijeme povećavaju i zbog rastuće prakse sušenja usjeva neposredno prije žetve. Praksa ubrzanog "sazrijevanja" šećerne trske s glifosatom može objasniti i porast zatajenja bubrega među poljoprivrednim radnicima u Srednjoj Americi.

KOJA HRANA IMA NAJVIŠE GLIFOSATA?

Trenutno postoji više od 220 kemikalija koje se prskaju po poljoprivrednim proizvodima, s glifosatom na vrhu ovog popisa. Što je još više zabrinjavajuće, istraživanja pokazuju da su neke od namirnica s najvećim udjelom glifosata one koje djeca redovito konzumiraju npr., sok od naranče, zob te tjestenina od cjelovitog zrna. Otkriveno je da 95 % popularne hrane na bazi zobi sadrži glifosat, a sva hrana na bazi pšenice sadrži umjerene do visoke razine glifosata. Ove i druge namirnice mogu sadržavati naizgled možda male količine ovih toksina koji, ali stručnjaci naglašavaju da redovite doze, čak i male, mogu dovesti do ozbiljnih utjecaja na zdravlje. Pogotovo jer se glifosat može skladištiti u tkivima i organima.

KOJE SU POSLJEDICE KONZUMACIJE HRANE KOJA SADRŽI GLIFOSAT?

Glavni problem je što se glifosat nakuplja u tjelesnim tkivima. Kad jednom uđe u tkiva, glifosat zamjenjuje funkciju nekih aminokiselina prilikom izgradnje proteina u tijelu, ometajući proces proizvodnje proteina. Odatle dolaze zdravstveni problemi. Te su aminokiseline i sastavni dio kolagena, stoga promjene u funkcionalnosti kolagena mogu dovesti do preuranjenog starenja, slabog razvoja vezivnog tkiva, mišića i crijeva. Manjak kvalitetnog kolagena može dovesti do razvoja sindroma propusnog crijeva. Također aminokiseline su bitne i za sintezu glutationa, ljudskog najvažnijeg antioksidansa, stoga manjak glutationa ili poremećaji metabolizma glutationa mogu dovesti do smanjene zaštite od štetnih radikala iz okoliša, ubrzanog starenja i razvoja karcinoma.

VEZA GLIFOSATA I CELIJAKIJE?

Celijakija i, općenito, intolerancija na gluten, rastući je problem u cijelom svijetu, ali posebno u Sjevernoj Americi i Europi, gdje procjenjuje se da sada od nje pati oko 5 % stanovništva. Simptomi uključuju mučninu, proljev, kožne osipe, makrocitnu anemiju i depresiju. To je multifaktorska bolest povezana s brojnim nedostacima u prehrani, kao i reproduktivnim problemima te povećanim rizikom od bolesti štitnjače, zatajenja bubrega i raka. U istraživanjima koja su rađena, ribe izložene glifosatu razvijaju probavne probleme koji podsjećaju na celijakiju. Celijakija je povezana s neravnotežom u crijevnim bakterijama što se u potpunosti može objasniti poznatim učincima glifosata na mikrobiom. Karakteristika celijakija je da je to bolest kod koje dolazi do oštećenja mnogih enzima, posebice tzv. citokroma P450. To je enzim izuzetno bitan za detoksikaciju toksina iz okoliša, aktiviranje vitamina D3, metaboliziranje vitamina A i održavanje proizvodnje žuči te opskrbe crijeva sulfatom. Poznato je da glifosat inhibira enzime citokroma P450 kojeg najviše ima u jetri. Također glifosat se akumulira u jetri što rezultira problemima poput upale, smanjene antioksidativne aktivnosti, stvaranja fibroidnog tkiva i konačno bolesti jetre kao što su nealkoholna masna jetra (NAFLD) i nealkoholni steatohepatitis (NASH).

Nedostaci minerala, npr. željeza, kobalta, molibdena, bakra i drugih rijetkih metala povezani su sa celijakijom te mogu se pripisati snažnoj sposobnosti glifosata da veže-kelira te elemente. Nedostaci aminokiselina triptofana, glicina, tirozina, metionina i selenometionina povezani s celijakijom i odgovaraju poznatom smanjenju ovih aminokiselina kod primjene glifosata. Pacijenti s celijakijom imaju povećan rizik od ne-Hodgkinovog limfoma, koji je također povezan s izloženošću glifosatu.

Mangan je jedan od rijetkih minerala koji je često zanemaren, ali važan nutrijent, potreban u malim količinama za više bitnih funkcija u tijelu. Nedavna studija na kravama koje su hranjene s GMO usjevima špricanim glifosatom, otkrila je ozbiljno smanjenje serumskog mangana. Glifosat osim u organizmu, drastično smanjuje razinu mangana u biljkama. Manjak mangana povezuje se i s disbalansom crijevne mikrobiote, reumatskim oboljenjima kao i neuropatologijama kao što su autizam, Alzheimerova bolest, depresija, sindrom anksioznosti, Parkinsonova bolest i prionske bolesti. Pretjerana ekspresija aminokiseline glutamata u mozgu povezuje se s autizmom, ADHD-om i drugim neurološkim bolestima, a može se objasniti nedostatkom mangana.

Ovdje se možemo osvrnuti i na nedavnu pandemiju Covid-19. Istraživanja su pokazala da su stanice našeg imunološkog sustava oštećene glifosatom. Što smo stariji to smo više desetljeća bili izloženi glifosatu koji je uzrokovao „kvar“ naših imunoloških stanica. S obzirom na to da je Covid-19 bolest posebice povezana s disfunkcionalnim imunološkim sustavom, možemo konstatirati i vezu slabog imunološkog sustava i količine glifosata u tijelu s težinom infekcije Covid-19.

KAKO SE ZAŠTITI I DETOKSICIRATI?

Postoje metode koje možemo poduzeti kako bismo zaštitili sebe i svoje obitelji od oštećenja glifosata i drugih poljoprivrednih toksina. Naglasak je na tome da je bitno konzumirati hranu iz organskog uzgoja, ali možemo ići i korak dalje od toga te poduzeti mjere da glifosat držimo podalje od našeg okoliša i naših tijela.

Nekoliko je stvari potrebno provesti kako bi se u tijelu podržalo oslobađanje od glifosata. Prvo, potrebno je utvrditi koje količine glifosata je osoba već konzumirala kroz život i da li postoje njegove nakupine u tijelu, te kakva je genetska sposobnost tijela da se samo može boriti protiv kemikalija iz okoliša. Sljedeći korak bio bi svakako izbjegavanje konzumaciju hrane koja je špricana s  glifosatom, te potaknuti detoksikacijsku sposobnost tijela. Koliko dugo će trajati detoksikacija od glifosata ovisi o njihovoj količini u tijelu. Kao pomoć detoksikaciji najčešće preporučujem primjenu vezivnih spojeva-kelatora kao što su huminska ili fulvinska kiseline i klorele, koji se mogu čvrsto vezati za glifosat u probavnom traktu i pomoći u njegovom uklanjanju iz tijela putem stolice. Osim toga potpora radu jetri je izuzetno važna. Kvercetin je, na primjer, flavonoid koji može pomoći u radu jetre i bubrega, te sikavica odnosno njen ekstrakt koji sadrži silimarin. Treće, budući da glifosat uzrokuje oksidativni stres, antioksidansi poput vitamina C i E mogu biti od pomoći u neutralizaciji slobodnih štetnih radikala, a nekada je potrebno i poželjno dodati i suplemente koji sadrže glutation. U detoksikaciji glifosata izuzetno je važan individualan pristup, jer sam proces detoksikacije ovisi od osobe do osobe o genetskoj sposobnosti detoksikacije te količini glifosata kojoj je osoba do sada već bila izložena.

Osim odbijanjem kupovine i konzumacije špricanih i GMO proizvoda te poticanja detoksikacije tijela, kolektivna svijest o štetnosti ovih kemikalija trebala bi potaknuti ljude širom svijeta na apel vlastima da preispitaju politiku u pogledu sigurnosti ostataka glifosata u hrani. Ljudski organizam ne može u nedogled taložiti štetne kemikalije, niti je čovjek dizajniran na način da može unositi tolike količine  sintetskih toksičnih spojeva i istovremeno ih detoksicirati, posebice ako ima slabiju genetsku sposobnost za detoksikaciju. Izuzetno je bitno za budućnost naše djece i planete zemlje da se zabrani ikakva uporaba sintetskih kemijskih spojeva u proizvodnji hrane, ali i šire.