ANTINUTRIJENTI; OKSALATI - TOKSIČNA SUPERHRANA!

Jeste li znali da neke popularne namirnice koje se reklamiraju kao „zdrave“, mogu uzrokovati upale, bolesti srca i koronarnih žila, kronične bolesti čak i rak! Da, sljedeći puta kada napravite superfood smoothie od organskog špinata i maslaca od badema dobro razmislite. Ove dvije namirnice sadrže veće količine antinutrijenata. Antinutrijenti predstavljaju prirodne spojeve koji se nalaze u namirnicama, a mogu ometati ili smanjiti apsorpciju drugih hranjivih tvari, biti toksične u prevelikim količinama, te kod nekih ljudi uzrokovati bolesti. Najpoznatiji antinutrijenti su oksalati, lektini, fitati, alkaloidi, saponini i tanini.

Lektini su neprobavljivi proteini, a njihove velike količine mogu uzrokovati oštećenje probavnog sustava. Nalazimo ih brašnu, soji, grahu, slanutku, krumpiru i rajčici u većim količinama. Ne preporuča se njihova konzumacija u slučaju da osoba ima problema s upalama u probavnom sustavu i autoimunim bolestima, sve dok se ta stanja ne stave pod kontrolu.

Fitati u sjemenkama služe kao glavno spremište fosfora, a zbog molekularne strukture imaju ulogu regulacije klijanja sjemena. Fitati vežu minerale u okolini sjemenke, i kad se zasite sve fosfatne skupine s mineralima, tek tada sjemenka prepoznaje da je tlo ili okruženje povoljno za rast i započinje s klijanjem. Fitate nalazimo u većim količinama u bademima, grašku, kukuruzu, soji, pšenici i ostalim sjemenkama. Dakle, ako ujutro radite super zdrave pahuljice s mlijekom, upitno je od koje količine kalcija iz mlijeka vi imate benefit, a koliko je ostalo vezano na fitatima.

Od svih spomenutih antinutrijenata, za zdravlje su najopasniji oksalati. Ako se identificiraju polariziranim svjetlom to su dvolomne, bipiramide kristalne strukture. U biljkama služe kao regulatori metabolizma kalcija, sudjeluju u fotosintezi, štite biljke od insekata i detoksiciraju biljku od teških metala. U slučaju da osoba ima problema s disbalansom crijevne mikrobiote ili sindromom propusnog crijeva, može doći do njihove povećane apsorpcije iz hrane, akumulacije u organima i tkivima te mogu stvarati komplekse s mineralima, najčešće u obliku kristala kalcijevog oksalata. Zbog toga što imaju karakter akumuliranja u tijelu, osoba može dugi niz godina konzumirati namirnice koje sadrže visoke količine oksalata bez da ima ikakve negativne simptome. Neki ljudi akumuliraju oksalate od ranog djetinjstva, a da toga nisu ni svjesni. Recimo djeci se često servira puno krumpira, batata i špinata, a kad odrastu prelaze na „zdrave“ zelene smootihe, zatim konzumiraju quinou ili heljdu, nesvjesni opasnosti koja se možda krije u toj hrani. Tako mogu proći godine i godine, a tijelo akumulira sve više i više oksalata. Špinat sadrži velike količine oksalata, otprilike na serviranju od 45 g sadrži oko 450 mg oksalata, a bademi na otprilike 24 badema, sadrži 120 mg oksalata. Odrasla osoba koja ima sklonost razvoju bubrežnih kamenaca, dnevno ne bi smjela konzumirati više od 100 - 150 mg oksalata, što je i prepručljivi dnevni maksimum za odraslu osobu. Oksalati se mogu vezati na minerale i time smanjiti njihovu apsorpciju. Problem je što imaju visoki afinitet vezanja za vrlo bitne minerale - kalcij, magnezij i željezo, i time smanjuju njihovu bioraspoloživost. Oksalati su po kemijskom karakteru anioni, tj. negativno nabijene čestice, a minerali su pozitivno nabijene čestice. Skupa se vežu i stvaraju soli ili kemijske spojeve, a u ovom slučaju kristale.

Probavni sustav ima nekoliko načina kako da se „brani“ od pretjerane apsorpcije oksalata. Jedan od načina je s pomoću oksalo-degredirajuće bakterije, koja se hrani oksalatima u probavi, a zove se Oxalobacter formigenes. U slučaju česte primjene širokospektralnih antibiotika, može doći do smanjenja broja ovih dobrih bakterija u probavi i pojačane apsorpcije oksalata. Također neke genetske mutacije u sluznici tankog crijeva, mogu povećati apsorpciju oksalata iz hrane. Mogu se taložiti u drugim mekim tkivima, u štitnoj žlijezdi, jetri, bubrezima, koži, stijenaka krvnih žila, limfnim čvorovima, probavnom sustavu te zglobovima.

U slučaju prevelike količine oksalata u tijelu dolazi do prelaska neutralnog oblika gljivice kandide u patogeni oblik, što dovodi do razvoja dodatnih simptoma koje stvara ova gljivična infekcija. Pošto su oksalati kristalne strukture, njihova apsorpcija uzrokuje mehaničko oštećenje tkiva, a tako i eliminacija iz tijela. Svako oštećenje tkiva zahtijeva obnovu, dakle pojačano se troše vitamini i minerale koji su dio vezivnog tkiva i kolagen. Osim toga, oksalati remete i metabolizam sumpora u bubrezima. Manjak sulfata i sumpora, sedmog najzastupljenijeg elementa u ljudskom tijelu, dovodi do progresije oštećenja tkiva te manjka glutationa. Glutation je antioksidans kojeg proizvodi naše tijelo. Glutation nam pomaže kao zaštitnik u brobi protiv opasnih i reaktivnih molekula iz okoliša.

Dakle postojeća oštećenja koja rade oksalatni kristali i manjak glutationa, dovode do tzv. oksidativnog stresa, metaboličko stanje organizma praćeno povećanjem količine reaktivnih molekula, čime dolazi do kronične upale u tijelu. Osim što ih možemo unijeti hranom, oksalati se mogu sintetizirati i u samom tijelu iz aminokiseline hidroksiprolin. To se dešava najviše u slučaju postojeće kronične upale u tijelu te manjka nekih vitamina, posebice vitamina B6 (stanje poznato kao Pirolurija). Posebice je opasan današnji trend u kojem se preporuča uporaba kolagenskih preparata za prevenciju starenja, budući da kolagen sadrži veće koncentracije aminokiselina glicin i prolin, koji se u tijelu mogu vrlo lako pretvarati u oksaličnu kiselinu.

Osim što vežu kalcij, magnezij, cink i ostale minerale, oksalati mogu zbog svog kemijskog karaktera vezati i teške metale. Stoga prilikom detoksikacije teških metala može doći i do pojačanog otpuštanja oksalata. Otpuštanje oksalata u krvotok aktivira imunološki sustav. Kod jako osjetljivih ljudi javlja se pad imuniteta ili mastocitna reakcije (mastocitoza, ili MCAS), a pri eliminaciji iz tijela oksalati pojačano troše druge minerale, posebice kalcij.

Kronična upala u tijelu crpi zalihe kortizola, poznatog kao „hormon stresa“. Kortizol se stvara u nadbubrežnoj žlijezdi, a zbog svoje steroidne strukture djeluje protuupalno, kao i kortikosteroidi koje propisuje liječnik. Ako se iscrpe sve zalihe kortizola u tijelu, može doći do tzv. „adrenal fatigue“ sindroma, tj. iscrpljenosti nadbubrežnih žlijezda. Poremećaj rada nadbubrežne žlijezde povezan je promjenama u radu hipofize i štitne žlijezde te može dovesti do hipotireoidizma. Kristalne strukture oksalata u štitnoj žlijezdi mogu dovesti do aktivacije imunološkog sustava, jer imunološki sustav oksalate prepoznaje kao strano tijelo te može doći do autoimunog odgovora, tj. Hashimotove bolesti. U slučaju Hashimotove bolesti stvaraju se antitijela na tkivo štitnjače i dolazi do propadanja štitne žlijezde. Ukoliko se ne razvije autoimuna bolest, a depoziti okslata u štitnjači su čvrsto vezani, onda dolazi do nakupljanja kalcija u tkivu i stvaraju se čvorići. Na staničnom nivou, oksalati mogu utjecati na funkciju mitohondrija, tj. energetskih organela u stanicama, pa će njihovo nakupljanje u stanici dovesti do smanjene funkcije mitohondrija, smanjene proizvodnje energije u obliku ATP-a i kroničnog umora.

Simptomi trovanja oksalatima i oksaličnom kiselinom mogu se pojaviti tek u srednjoj ili kasnijoj životnoj dobi. Simptomi koje povezujemo s problemima s oksalatima su: mikroliti i kamenci u bubrezima, hipotireoidizam i autoimune bolesti štitnjače, oštećenje koronarnih krvnih žila, smanjena detoksikacija jetre, svi problemi sa žuči (bolovi, refluks žuči, poremećaji u otjecanju žučnog sadržaja), „pijeskom“ u žuči ili žučnim kamencima, anksioznost, depresija, napadaji panike, promjene raspoloženja zbog dnevnih promjena razine kortizola, pad imuniteta, česte infekcije s kandidom, aspergiloza, osjetljivosti na crnu plijesan, slab imunitet, kroničan umor, pojava gljivica na noktima, hladne ruke i noge, različiti dermatitisi, mastocitoza, histaminske reakcije, suha koža na rukama i nogama posebice u zimskom periodu, bijele naslage na koži popraćenje suhoćom, preuranjena sijeda kosa, ispadanje kose, ispucala koža sklona formiranju ranica (posebice na rukama i usnama), konstantan osjećaj hladnoće, napetost mišića, upale zglobova, artritis.

Ne preporuča se da na svoju ruku donosite zaključke da li vam smetaju neki od antinutrijenata, niti da sami kreirate dijetu. Preporuke i načine kako se detoksicirati od antinutrijenata prepustite iskusnom stručnjaku koji se time bavi, jer samodijagnostika i njihovo drastično izbacivanje iz prehrane može smanjiti unos drugih esencijalnih hranjivih tvari. Stoga je vrlo bitno odrediti koje namirnice su za vas potencijalno opasne, a koje to nisu. Eliminacija oksalata iz prehrane mora biti nadziran, vrlo delikatan i spor proces, jer naglo izbacivanje može uzrokovati velika oštećenja tkiva i vrlo neugodne simptome. Oksalati nemaju zaseban način detoksikacije. Najviše se eliminiraju putem bubrega i kože, a obično koriste neke tuđe mehanizme eliminacije (npr. sumpora) te se guraju i potiskuju kroz tkivo ovisno o rastu novog tkiva (tzv. „oxalate dumping“). Endogeno stvaranje oksalata u tijelu može se usporiti i zaustaviti uporabom vitamina B6, vitamina B1 te protuupalnim tehnikama. Koja tehnike i suplementi bi vama odgovarala ovisi o razlozima povišene koncentracije oksalata u tijelu koje prije liječenja treba precizno odrediti.