PREKOMJERNA TJELESNA TEŽINA I NAKUPLJANJE TOKSINA – POSTOJI LI VEZA; MOŽE LI GOJAZNOST BITI ZAŠTITA?
Može li rapidni gubitak tjelesne težine biti opasan? Neki ljudi usprkos mnogim mjerama za gubitak tjelesne težine ne mogu izgubiti višak kilograma. Je li neki možda skriveni uzrok tome? Odgovor je da! I to nema veze s vježbanjem, spavanjem ili dijetom. Gojaznost raste i dalje, često se šećer spominje kao glavni krivac te svakako može pridonijeti pogoršanju, no ukupna konzumacija šećera se smanjila od 2005. godine, a gojaznost je i dalje u porastu. Moderna epidemija gojaznosti rezultat je izloženosti tijela tisućama toksičnih kemikalija dnevno. Svakodnevno se susrećete i s 84.000 kemikalija dnevno, a samo 1% njih je testirano na sigurnost i utjecaj na zdravlje čovjeka i okoliš.
Od kuda dolaze te kemikalije, iz vrećica, zraka, vode, hrane, namještaja, lijekova, kozmetike, pušenja, odijeće koju nosite. Mikroplastika, organoklorirani spojevi, pesticidi i herbicidi, teški metali, samo su neki od problematičnih. Oni se bioakumuliraju u tijelu, i većina tih spojeva je lipofilna, što znači da se akumuliraju u masnom tkivu. Tamo se deponiraju i ostaju dugo godina. Osim gojaznosti, mogu uzrokovati i dijabetes, kardiovaskularne bolesti, hormonalne i neurološke poremećaje. Masno tkivo je rezervoar tih toksina i sprečava da se metaboliziraju u drugim vitalnim organima u tijelu. Tako tijelo sprečava sistemsku toksičnost, posebice odlazak toksina u mozak i jetru. Paradoksalno je da adipozno (masno) tkivo predstavlja relativno sigurno mjesto pohrane toksičnih lipofilnih spojeva. Znači netko može desetljećima držati deponirane toksine u masnim stanicama. No što ako odlučite smršaviti? Kako se masne stanice krenu razgrađivati, te adipozno tkivo „otapati“, pritom će doći do naglog otpuštanja toksičnih deponiranih spojeva u sistemski krvotok. To posebno može utjecati na štitnu žlijezdu. Organoklorirani spojevi i teški metali (posebice metil živa) koji se oslobode prilikom naglog mršavljenja mogu uzrokovati smanjenu funkciju štitnjače tj. hipotireoidizam. Upravo zbog toga dolazi do opterećenja detoksikacijskih puteva u tijelu i nemogućnosti da osoba dodatno izgubi tjelesnu težinu. Smatra se da je upravo to i uzrok tzv. „jojo efekta“, odnosno povratka prekomjernih masnih naslaga po završetku procesa mršavljenja. Mršave osobe koje nemaju taj “benefit” sakupljanja masnih naslaga, imaju još veći problem jer jetra radi prekovremeno i pojačano troši nutrijente kako bi donekle uspjela obraditi priljev toksina na dnevnoj razini.
Jetra je glava detoksikacijska centrala našeg tijela. Nakon što se oslobode iz masnog tkiva, toksini putuju u jetru. Jetra vrši detoksikaciju u dvije faze i pritom to radi u određenim broju stanica s limitiranim konjugatima, odnosno prirodnim spojevima koje koristi, kako bi toksin pretvorila u netoksičan oblik. Konjugacijom jetra „pakira“ toksine i priprema ih za eliminaciju iz tijela (bilo putem kože-znoja, urina ili probavnog sustava). Ako se toksini izbacuju iz tijela putem probavnog sustava, jetra stvara toksične konjugate koje luči u žučni mjehur, a iz žuči oni odlaze u tanko crijevo. U krajnjem dijelu tankog crijeva se 95 % žučnih soli se reapsorbira i ponovno vraća u jetru za ponovno korištenje. U tom slučaju postoji šansa da se velika većina toksičnih konjugata vrati u jetru. To se naziva enterohepatička recirkulacija. Disbalans crijevne mikrobiote i neki patogeni koji nasele krajnji dio tankog crijeva mogu stvarati enzime koji će dovesti do toga da se neki toksini, kemijski spojevi ili hormoni (npr. estrogeni) pojačano vraćaju u jetru putem enterohepatičke recirkulacije. Znači usprkos toga što možda pokušavate smršaviti i pritom radite protokole za čišćenje jetre, dovodite se u opasnost da će toksini ostati u vama i vratiti se u jetru.
Što možete učiniti u tom slučaju da se spriječi vraćanje toksina u jetru? Znanstvenici su primijetili da primjena kolestiramina, lijeka koji veže žučne soli, kod osoba koje mršave je prepolovila količinu toksičnog heksaklorobenzena u tijelu. Dakle spojevi koji imaju svojstvo vezanja toksičnih kemikalija u probavnom sustavu (tzv. adsorbensi) mogu pomoći da se toksini ne recirkuliraju. Postoje dodaci prehrani koji sadrže gline (npr. bentonit ili zeolit) ili aktivni ugljen te se mogu koristiti s istom namjenom. S obzirom na to da adsorbensi mogu napravit disbalans elektrolita i vezati druge hranjive sastojke na sebe, prije uporabe svakako se konzultirajte s osobom koja će vas uputiti kada i u koje vrijeme te kako pravilno koristiti adsorbense i nadoknade elektrolita.
Osim adsorbensa, kako bi pomogli mršavljenju, potrebno je pomoći radu jetre u već spomenutih dviju faza detoksikacije. Postoje razni protokoli koji uključuju primjenu antioksidansa (glutationa, vitamin C i E), aminokiselina (NAC), biljnih dodataka prehrana i lijekova (npr. sikavica), koji će omogućiti jetri da pravilno obrađuje oslobođene toksične spojeve i omogućiti njihovu pravilnu eliminaciju iz tijela. Pošto svi lijekovi, pa tako i prirodni imaju svoj farmakološki učinak, mogu interferirati s hranom i drugim lijekovima koje koristite. Time mogu nastati interakcije lijekova i dodataka prehrani te biljnih lijekova u jetri, koji mogu dovesti do neželjenih i opasnih nuspojava. S obzirom na to da nemaju svi istu genetsku detoksikacijsku sposobnost, tj. kod nekih je detoksikacija poprilično umanjena zbog genetskih mutacija, svakako preporuke oko odabira protokola i metoda mršavljenja, a tako i detoksikacije, prepustite stručnoj osobi koja se razumije u farmakološke procese u tijelu.
