SINDROM PROPUSNOG CRIJEVA

Sindrom propusnog crijeva ili intestinalna permeabilnost (engl: „leaky gut“) je stanje koje je opisano u samom nazivu sindroma. Stanice zdravog crijeva građene su jednog sloja stanica, iznad kojeg se nalazi mukoza, ispod nje je apikalni sloj, a na dnu bazolateralna površina. Te stanice međusobno su usko i čvrsto povezane vezama koje se zovu „tight junctions“. Vezivo čine proteinske niti u koje spadaju okludin, klaudin, zonulin, aktinski filamenti itd. No u slučaju bolesti ili sindroma propusnog crijeva, veze među stanicama „popuste“ i međustanični prostori postaju mikroskopski razdvojeniji. To može biti posljedica loše prehrane u kojoj se konzumira previše rafinirane hrane, antinutrijenata, ili razlog mogu biti i nutritivni deficiti (npr. manjak cinka, C ili D vitamina, vitamina B1), loša detoksikacijska sposobnost tijela, smanjena funkcija vagusa, upalna stanja crijeva, stresa, uporabe nekih lijekova i dodatka prehrani, disbalans crijevne mikrobiote ili čak virusnih infekcija (npr. covid19 spike protein).

Mjerna jedinica za veličinu atomskih čestica protona je definirana kao jedan Dalton (1 Da), što predstavlja masu od 1,6x10-24 g. Crijeva su konstruirana tako da apsorbiraju hranjive čestice veličine molekula, npr. glukozu kao šećer koji je veličine 180 Da, što ugrubo znači da crijeva ne bi trebala apsorbirati i „propuštati“ spojeve veće od 200 Da. Antigeni su veličine otprilike 8000 – 10000 Da, otprilike 50x veći od molekula. Ako još dodatno uvećamo antigen 8x, na razinu proteina, te isti taj protein dodatnih 500x dobivamo veličinu virusa. Uvećamo li virus 30 000 puta dobivamo veličinu bakterija. Dolazimo do zaključka da je crijevna sluznica jedan vrlo profinjen sloj koji, ako je zdrav, nije dizajniran da apsorbira i propušta čestice veće od 200 Da, no u slučaju propusnog crijeva moguća je apsorpcija i spojeva, kao i virusa i bakterija koji su i 6 bilijuna puta veći od dozvoljenih veličina.

Simptomi sindroma propusnog crijeva su: kronična dijareja, konstipacija, nadutost, sindrom iritabilnog crijeva, SIBO, nutritivni deficiti i neuhranjenost, debljanje, multiple alergije i intolerancije na hranu, najčešće na gluten, mlijeko i antinutrijente (oksalate i lektine), dermatitisi, ekcem, rozaceja, akne. Budući da oko sluznice crijeva se nalazi otprilike 70% stanica našeg imunološkog sustava, logično je zaključiti da sindrom propusnog crijeva može uzrokovati slab imunološki sustav, autoimune bolesti kao npr. lupus, celijakiju, Crohnovu bolest, Hašimoto, multiplu sklerozu, reumatoidni artritis, vitiligo, bolove u zglobovima, te disbiozu mikrobioma - SIBO. U slučaju da osoba ima jače izražene mentalne tegobe, propusno crijevo znači i propusniju krvno-možda barijeru, jer mnogi toksini iz hrane krvotokom dospijevaju do mozga, zbog čega može nastati i anksioznost, depresija, ADHD, glavobolje, kroničan umor i zaboravljivost. 

Postoji li način testiranja ili dijagnostike sindroma propusnog crijeva? Jedan od testova iz stolice koji se može učiniti je test na zonulin, no u nekim slučajevima može biti lažno negativan. Najčešće se dijagnoza uspostavlja na temelju simptoma i kliničke slike te na temelju ostalih laboratorijskih parametara.

Pristup liječenju podrazumijeva promjenu prehrane, kratkotrajnu eliminacijsku dijetu, pri čemu je bitno ukloniti hranu koja je visokoinflamatorna, tj. koja može raditi upale u probavnom sustavu. Također savjetuje se uporaba dodataka prehrani koji lokalno smiruju upalu sluznice crijeva te potpomažu izgradnji nove zaštitne barijere kao npr. cink, aloe vera i probiotici te posebice glutamin. Glutamin je aminokiselina koja se naziva i „hranom“ za enterocite - stanice probavnog sustava, i pomaže u zacijeljivanju propusnog crijeva. Ukoliko se utvrdi da se radi o smanjenoj aktivnosti vagusa kao uzročniku propusnog crijeva, biti će potrebno suplementirati vitamine B skupine te preporučiti tehnike aktivacije vagusa. Liječenje sindroma propusnog crijeva je individualan proces, a smjer liječenja definiran je korijenom problema koji je uzrokovao nastali sindrom te ga je potrebno pažljivo utvrditi.

Previous
Previous

BIOFILMOVI I QUORUM SENSING; DA! I BAKTERIJE KOMUNICIRAJU!

Next
Next

ŠTO JE MIKROBIOM? I KAKO GA POPRAVITI