TANTRUMI – POMODNI NAZIV ZA OZBILJAN SIMPTOM!

Tantrumima nazivamo emocionalne ispade bijesa, najčešće kod male djece, koje karakteriziraju plač, nasilje, tvrdoglavost, otpor pokušajima smirivanja te čak i fizičko nasilje. Dugo vremena tantrume se smatralo „normalnim“ tijekom razvoja djeteta, no nova istraživanja ukazuju na to da oni ne pogađaju svako dijete jednako te da se javljaju i kod odraslih ljudi.

Nova saznanja otkrivaju da najveći krivac za tantrume bi mogla biti loša regulacija šećera u stanicama. Šećer koji nalazimo u kolačima i slatkišima naziva se saharoza, tzv. „stolni šećer“, a to je kemijski gledano disaharidna molekula jer se sastoji od jedne molekule glukoze i jedne molekule fruktoze. U našem probavnom sustavu taj disaharid razgrađuje se na jedinicu glukoze i fruktoze koje potom vrše odgovarajući učinak u tijelu. Ljudski mozak zahtijeva glukozu, te jako je osjetljiv na njene nagle promjene u krvi. Zbog toga fluktuacije koncentracije glukoze u krvi imaju i snažan učinak na način na koje će se dijete ponašati.

Ako primjećujete da dijete osim tantruma ima i nagle promjene raspoloženja, vrlo brzo postane iziritirano, depresivno, ili lako se rasplače, problem bi upravo mogao biti u lošoj regulaciji glukoze u krvi. Tantrumi su posebice izraženi nakon buđenja jer mozak zahtijeva dosta šećera, kako bi se pravilno detoksicirao i regenerirao, stoga nakon izlaska iz sna djeca imaju nisku koncentraciju glukoze u krvi što se odmah manifestira kao loše raspoloženje. Takvo stanje niske glukoze u krvi i mozgu nazivamo hipoglikemija. Hipoglikemija je stanje u kojem je razina šećera (glukoze) u krvi niža od standardnog raspona. No hipoglikemija ne mora biti manifestirana samo kao niska razina šećera u krvi, već i kao niska razina šećera (glukoze) u stanicama, a pritom razina šećera u krvi može biti normalna ili čak povišena. Takva bolest naziva se inzulinska rezistencija, tj. pred-dijabetičko stanje i može biti vrlo opasno ako se na vrijeme ne reagira i sanira. Gušterača je mali organ smješten u blizini želuca, te ima funkciju da proizvodi probavne enzime koje izlučuje prilikom probavljanja hrane, no također proizvodi i inzulin - vrlo bitan hormon kojeg luči direktno u krvotok kako bi se apsorbirani šećer (glukoza) mogao unijeti u stanice te proizvesti energiju. Ako stanice nemaju dovoljno receptora na koje se veže inzulin i time „otvara vrata“ za ulaz glukoze u stanicu, ili pak ako gušterača na proizvodi dovoljno inzulina nastaje inzulinska rezistencija ili dijabetes.

Koji su simptomi hipoglikemije kod djece? Najčešće se javljaju naglo preznojavanje i noćno znojenje, drhtavica, česta glad (dijete stalno nešto jede - sa ili bez povećanja tjelesne težine), vrtoglavice, iritabilnost, glavobolje, nagle promjene raspoloženja, blijeda koža, trzavi pokreti, manjak koncentracije, trnci u ustima, rukama i nogama, cijanoza usana i ekstremiteta (plava potkožna boja), konfuzije i noćne more.

KOJI SU UZROCI?

Iako su u današnje, još medicinski vrlo primitivno doba posebice u Hrvatskoj, ovakva stanja nedetektirana kao opasna bolest, u nekim zemljama ipak dolazi do povećanja svjesnosti o ovom problemu, no na kraju dijagnoza hipoglikemije kod djece dobiva idiopatski karakter. U prijevodu, radi se o hipoglikemiji ili inzulinskoj rezistenciji čiji uzrok nije u potpunosti razjašnjen.

U naturopatskom medicinskom okruženju, smatra se da uzročnici inzulinske rezistencije kod djece i odraslih je loš MIKROBIOM zbog prekomjernog unosa rafinirane hrane, šećera i loših masti. U crijevima, kao i u cijelom probavnom sustav, vrlo često nalazimo prerastanje gljivica kod djece i odraslih. Istraživanja su pokazala da gljivica, Candida albicans, je uvjetni uzročnik i značajan neizravni čimbenik koji izaziva inzulinsku rezistenciju. Loš mikrobiom povećava mogućnost apsorpcije antinutrijenata iz hrane, a kod inzulinske rezistencije posebno su opasni OKSALATI. Oksalati su mali kristali iz hrane (špinat, cikla, jagode, kiwi, bademi) koji ulaskom u tijelo se vežu s mineralima te dovode do smanjenja razine minerala potrebnih za metabolizam glukoze, te dovode do oksidativnog oštećenja unutarnjih organa (uključujući i gušteraču). Biokemijski gledano zaustavljaju proizvodnju energije (u obliku ATP-a) u stanicama iz glukoze.

Posebice se usmjeravaju nova istraživanja na ulogu teških metala i zagađivača iz okoliša na metabolizam glukoze u tijelu. Izloženost npr. teškom metalu KADMIJU u malim dozama u ranom životu otkriva da on može izazvati oksidativni stres i disfunkciju beta-stanica gušterače, što rezultira inzulinskom rezistencijom i disfunkcijom glukoze kod djece, ali i odraslih. Najčešći izvori kadmija su čokolada, mekušci, slatki i slani keksi i razne žitne energetske pločice. Osim kadmija, popularni herbicid kojim se špricaju sve žitarice – GLIFOSAT – smatra se također jednim od krivaca za hipoglikemiju i inzulinsku rezistenciju kod djece i odraslih. Razina glukoze i oksidativno oštećenje u metaboličkim organima uključujući gušteraču, jetru i masno tkivo pokazatelji su da je glifosat povezan s upalom više organa koja dovodi do metaboličkih bolesti poput dijabetesa i pretilosti.

KOJE SU MOGUĆE INTERVENCIJE?
Prije svega potrebno je napraviti specifične pretrage krvi kojima se mjeri razina glukoze u krvi, bilo na tašte, bilo pod opterećenjem s glukozom, izmjeriti glikirani hemoglobin HbA1C (koji je i najbolji prediktor dijabetesa tipa 2 kod djece i odraslih), te provjeriti ostale krvne parametre kako bi se isključili drugi mogući uzroci bolesti (teške metale). Ako se utvrdi hipoglikemija, dijabetes ili inzulinska rezistencija, prvi pristup je svakako promjena prehrane, eliminirati rafinirani šećer iz prehrane, namirnice s visokom koncentracijom oksalata, svakako izbaciti iz uporabe kruh i žitarice koje su tretirane s glifosatom, te obratiti pažnju na eventualno trovanje teškim metalima – kadmijem i sukladno tome smanjiti konzumaciju namirnica za koje se zna da sadrže više koncentracije ovog teškog metala. Dok ne dođe do stabilizacije razine glukoze u krvi putem prehrane (što je očekivano proces koji traje), a osoba ili dijete pati od naglog pada šećera, jedno još vrijeme biti će potrebno koristit brzo djelujuće šećere kao što je npr. dekstroza, kako bi se postigla željena koncentracija razine šećera u krvi. To je preventivni postupak kako nebi došlo do pojave nagle hipoglikemije i razvoja tantruma. U tom slučaju najbolje je primjeniti dekstrozu koja se otapa sublingvalno tj. pod jezikom u ustima. Preporuča se uz adekvatnu prehranu započeti s primjenom dodataka prehrani koji mogu poboljšati učinak inzulina na stanice, npr. vitamina B8 (inozitola), te mineralima cinkom pikolinatom i kromom. Ukoliko su skriveni uzroci problema sa šećerom kandide ili teški metali, potrebno bi bilo napraviti i odgovarajuću detoksikaciju. Pošto se radi o složenom problemu kojeg mogu uzrokovati različiti uzročnici, najbolje bi bilo kontaktirati stručnjaka s kojim možete razraditi individualan program prehrane i dodataka prehrani te time staviti svoj šećer pod kontrolu.