PROŠLOST I EMOCIJE SU TOKSINI? UZROKUJE LI STRES BOLEST? - OTPUSTITE TRAUME, PRELAZAK U NOVU SVIJEST
Zapeli ste u stresu i ne vidite izlaz? Jeste li čuli za pojam „fight and flight“ mode? Neki se ljudi i naviknu na konstantno stresan život, ali što se pritom dešava sa živčanim sustavom? Nakon toga obično kreće kroničan umor, pa anksioznost, napadaji panike, loše spavanje, probavne tegobe, depresija. Da stvar bude gora, polutanti iz okoliša, teški metali, EMF zračenje, pesticidi, herbicidi i lijekovi pogoršavaju to stanje, a posebice je stanje gore, ako je osoba proživjela jedan ili više traumatičnih događaja u prošlosti. U ovoj situaciji tijelo ulazi u stadij preživljavanja. Iz dana u dan obnova stanica i oporavak tijela je onemogućen, a detoksikacija tijela usporena ili ne postoji.
Da li osjećaji koje doživljavamo ili smo doživljavali imaju efekta na naš organizam? Svakako da je odgovor potvrdan, bioenergija u nama i koja nas okružuje postaje dio naše biologije i fiziologije. Naše tijelo osim što je dizajnirano na vrlo impresivan način, ima i svoj kvantni informacijski sustav – energetsko polje, gdje um komunicira s tijelom. Zbog toga je naš put prema zdravlju određen ne samo zdravom prehranom nego i pozitivnim razmišljanjem i stavovima. Zasigurno ste čuli, ili se susreli, s osobama koje pate od kroničnih tegoba, kao što su probavne tegobe, SIBO, sindrom propusnog crijeva, kronična depresija ili ne mogu izgubiti višak kilograma? Bilo kakvo ozdravljenje kompleksnije bolesti zahtijeva drugačije emocije i “mindset” prema našem tijelu i okolini. Dokazano je da meditacija mijenja genetsku ekspresiju, ili način kako djeluju geni, i to na pozitivan način, a također podiže imunitet, funkciju mitohondrija, sekreciju inzulina i smanjuje stres. Znači da mentalno stanje i procesi koji prolazimo u našem umu nisu beznačajni. Vrlo često se desi da pacijenti odlaze k liječniku s brojnim simptomima, no liječnik ne nalazi nikakve potvrdne dijagnoze i zaključuje da je sve u vašoj glavi. No vi ste svjesni da niste „ludi“, nego vas okolina tako želi prikazati. Vaša psiha i um vam govore da nešto nije uredu, te vi najbolje znate što i kako se osjećate. Ako ste spoznali da nešto nije dobro, na dobrom ste putu prema ozdravljenju. Upravo je to polazna točka od koje treba krenuti, biti samosvjesni našeg lošeg zdravstvenog i psihičkog stanja, krenuti osluškivati tijelo i potražiti pomoć. To je stadij u koji moramo doći kako bi došli do punog potencijala zdravlja. Naravno, sasvim je logično, da svi želim biti dobro i to vrlo brzo, ali osvješćivanje je tek početak, ali i ogroman korak naprijed u ozdravljenju.
LJUSKA PODSVIJEST
Nakon što smo osvijestili naše osjećaje i saslušali um, spoznali da nešto nije dobro, vrlo bitan aspekt u našem umu je i naša podsvijest. Traume koje smo doživjeli u prošlosti, kao djeca ili odrasli, te emocionalni stres, sve su to također bitni dijelovi našeg nesvjesnog uma te utječu na ljudski psihoenergetski sistem. Ako živimo stalno pod kroničnim stresom, manjku ljubavi, preživljavanju, strahu, sramu, pitate li se je li to možda način života koji vam odgovara? Da sve tako mora biti? Oko toga bi se mogle voditi brojne diskusije, ali vaš podsvjesni um igra vrlo veliku ulogu u vašem zdravlju i načinu života. Često se kaže za ljude da: “vole poznato pa makar i onda kad ih to povrjeđuje”. Traume iz prošlosti ostaju u nama kao dio podsvjesnog stanja. Traumatiziran um iz prošlosti naučen je na takav emocionalni status te se „osjeća kao doma“ u stresnom okruženju. Zbog ovakvogo podsvjesnog stanja osobe često privlače narcise u svoj život, ostaju dugo zaposleni na radnim mjestima koja uništavaju kreativnost, dušu i emocije, često su skloni ovisnostima te dugo ostaju u lošim vezama i brakovima.
Varijabilnost otkucaja srca, ili HRV, mjera je varijacije u vremenu između otkucaja srca, mjerena u milisekundama. Istraživanja pokazuju da emocije koreliraju s HRV-om oko 75 %, to je dokaz da HRV može biti test razine stresa i vagalnog tonusa te dokaz lošeg parasimpatetičkog sustava (sustava koji je odgovoran za odmor tijela). Znači da vagus, ili naš najznačajniji živac, ne radi kako spada. Jedna studija pokazuje da HRV može biti bolji prediktor smrtnosti nego sve metaboličke bolesti. U prijevodu možemo zaključiti i ono što već svi znamo, da stres ubija.
Traume iz djetinjstva ustvari „nauče“ djecu, da kad odrastu, moraju živjeti u niskom emocionalnom frekvencijskom centru i s time biti zadovoljni ili neki čak postanu i ovisni o tome. To je opasno jer dovodi do već spomenutih problema, ali i manjka empatije. Kad se to desi završavamo u krivim vezama, krivim poslovima, krivim prijateljstvima, brakovima. Vrlo često se dešava da ljudi provedu cijeli život nezadovoljni, i na kriv način, jer nisu otpustili podsvjesne emocionalne traume iz prošlosti. Takva stanja nekad prođu i ispod radara, možda i bez jasno izraženih simptoma; kao „sivi život“ ili blaga anksioznost, depresija, anhedonija (kada nam stvari koje su nam prije donosile radost više ne donose radost), život u "comfort zoni", sve to može biti znak da ste se emocionalno odvojili od sebe. Isto tako roditelji vrlo često zaborave i emocionalni segment svoje djece. Sve češće roditelji obasipaju djecu igračkama, ili su previše zabrinuti hoće li dijete biti dovoljno ambiciozno u životu pa ga upisuju na razne radionice i sport, brinu se za njih u fizičkom pogledu maksimalno, ali nikada ne pitaju vlastito dijete - kako se osjeća. Budući da su i sami roditelji tretirani od svojih roditelja na ovakav način, ne znači da su loši roditelji, nego samo nisu pravilno usmjereni i educirani. Ako dijete od roditelja ne dobiva emocionalni segment, to može u odrasloj dobi dovesti do smanjenog emocionalnog konektiranja samog dijeta, odnosno odvajanja osobe od samog sebe. Mnogi su također odgajani i odrasli u sredinama u kojima se smatra da emocije nemaju nikakvo značenje, da ne znače ništa te da ne stvaraju neki benefit. Time većina ljudi danas racionalizira manjak svoje empatije.
Djeca koja su bila psihički zlostavljana od roditelja, ili živjela s roditeljima koji su se međusobno svađali, prelaze u način života za preživljavanje (tzv „survival mode“). U istraživanjima je utvrđeno da u takvim stresnim situacijama mala djeca troše svoju energiju kako bi zauzeli određeni stav i to s ciljem da fizičku traumu smanje za sebe, ali i da smanje traumu za roditelje. Postaju „empati“ te svojom energijom i načinom života žele pomoći roditeljima. Žele promijeniti roditelje da im bude bolje, dobiti njihovo odobravanje i mir, kako bi našli sigurnost u svom domu. Ista ta djeca kad odrastu postaju empati u svakodnevnom životu, zaboravljaju na svoje emocije i često privlače u život narcise koji se hrane njihovom empatijom. Empati su često nesvjesni da žive za nekog drugog, a ne za sebe, jer je to način života koji je za njih siguran i vraća ih u njihovu mladost, konstantno im se crpi energija od drugih ljudi, a za uzvrat ne dobivaju ništa.
MISLI I EMOCIJE
Naše su misli produkt podražaja neurona iz okoline te kažemo da su električne. Emocije su produkt misli i podražaja te stvaraju određenu silu koju možemo mjeriti frekvencijama i zato kažemo da su magnetične. Vaše misli budu privlačile i aktivirale podudarajuće emocije, i vaše emocije će privlačiti i aktivirati misli. Emocije stvaraju energiju i dio su našeg tjelesnog energetskog polja. Energetsko polje je vibracijska zona tijela i smatra se da se u njoj pohranjuju svi naši emocionalni doživljaji, bilo traume bilo lijepi događaji. Znači da se memorije, kao produkt emocija, smatraju također djelom energetskog polja. Informacija da su memorije i emocije elektromagnetičke, dovodi nas do zaključka da na njih možemo nekako i utjecati - balansirati ih s energetskim intervencijama uma i tijela.
Da bi riješili svoje emocionalne probleme, većina je sklona uporabi lijekova i odlasku na terapije razgovorom. No psiholog ili psihijatar može nam pomoći samo oko svjesnih emocija koje možemo izgovoriti i opisati. To je upravo razlog zašto terapija razgovorom ne pomaže u potpunosti jer ne možemo adresirati emocije i sjećanja kojih nismo svjesni. Frekvencijske rezidue emocionalnih trauma u našem energetskom polju, kojih mnogi nisu svjesni, na terapijskim razgovorima ne budu riješene. Dakle, da bi se u potpunosti riješili emocionalnih trauma, vrlo je bitno raditi na oslobađanju rezidua emocija i trauma našeg nesvjesnog uma. Nesvjesne memorije i sjećanja koja su rezultat trauma te naših emocija vibriraju određenim frekvencijama i možemo ih čak mjeriti. Danas znamo da ih je moguće ukloniti s raznim bioenergetskim terapijama; modalitetima, različitim frekvencijama i pulsnim zvučnim metodama (terapija vilicama). Emocionalne traume su korijen problema za mnoge zdravstvene tegobe koje imamo. One nas „izjedaju“, a da toga nismo niti svjesni. Spomenute bioenergetske tehnike morale bi biti uvrštene u tijek ozdravljenja kroničnih bolesti, kako bi cjelokupan učinak za zdravlje bio potpun.
Posebice je zanimljiva terapija zvukom. Zvuk stvara elektricitet koji ulazi u naš živčani sustav preko tzv. piezoelektričnog efekta. Određene frekvencije zvuka utječu na rezidue trauma u našem energetskom polju i ispravljaju ih. Zanimljivo je da egipatske piramide zbog svoje veličine, strukture te pritiska na blokove koji sadrže veliki postotak kvarca u podnožju piramida stvaraju isti piezoelektrični efekt. Sve oko nas je energija koju, htjeli mi to ili ne, svjesno ili nesvjesno apsorbiramo i pretvaramo u materijalne oblike električnih impulsa, što se fizički odražava na naše tijelo i energetsko polje. Sintetski spojevi, teški metali, zračenja, disbalans mikrobiote, virusna oboljenja mogu samo pogoršati postojeće loše energetsko polje organizma i dovesti do napretka, tj. egzacerbacije bolesti.
Problemi koje imamo ne bismo ih smjeli potiskivati jer su to fizičke i emocionalne manifestacije te signali koje naše tijelo stvara kako bismo našli rješenje. Okruženi smo toksinima iz okoliša, lošim frekvencijama drugih ljudi, zračenju, stresu, genetskim promjenama i to su sve elementi koje naše tijelo, pogotovo u današnje doba, vrlo teško detoksicira. Treba pojačati svijest svih ljudi da osim fizičkog tijela ljudi imaju i duhovni energetski dio koji također treba odgovarajuću njegu i održavanje. Zdrav odnos fizičkog i duhovnog elementa ljudske prirode dovodi do harmonije u nama samima, a tako i prema okolini te drugim živim bićima oko nas.
Osim energetskim intervencijama, naše tijelo možemo balansirati i besplatnim emocionalnim boosterom, a to je prava ljubav. Ljubav uravnotežuje razine tri najbitnija hormona za sreću: dopamina, serotonina i oksitocina. Ona je božanska energija koji nas može sačuvati od mnogo trauma, pa čak i smrti. Ne želimo živjeti većinu vremena u niskim vibracijama i stresnim stanjima. Želimo da naš centar emocionalne gravitacije bude na višim frekvencijama. Emocije ne treba izbjegavati, naše emocije su glasnici koji nam pomažu da treba napraviti promjene u životu, te ih uvijek treba slušati i njegovati.
„NAŠI PROBEMI SU RJEŠENJA ZA NAŠE PROBLEME“
