PANDEMIJA KRONIČNIH BOLESTI DJECE I ODRASLIH UZROKOVANA TOKSINIMA

Kako to da se kroničan umor, karcinomi, gubitak pamćenja ili demencija na neki način smatraju normalnim dijelom starenja? Odnosno, zašto je 1 od svake 3 starije osobe umire od Alzheimerove bolesti ili drugih oblika demencije? Statistički gledano, nagli je porast neuroloških, kardioloških oboljenja i karcinoma. Živimo u izazovnim vremenima za zdravlje, u doba pandemija spomenutih bolesti.

U starom zavjetu biblije spominju se duljine života nekih povijesno značajnih osoba. Npr. za Adama se spominje da je živio ukupno 930 godina, Noa je živio 950 godina,  Metušalah, jedan od patrijarha prije potopa, živio je ukupno 969 godina, a od njegovog imena potječe naziv „Metuzalem“. Henok je živio 365 godina, Terah je živio 205 godina, Abraham je živio 175 godina. U biblijskim i ostalim zapisima nigdje ne stoji da je itko od njih bio bolestan, imao karcinom, Alzheimerovu bolest, demenciju i slično. Te bolesti nastale su kasnije kroz povijest, kao posljedica čovjekovog utjecaja na okoliš i mikroorganizme.  Povećano vađenje ruda iz rudnika i izloženost ljudi teškim metalima te prašna u rudnicima, dokazano je doprinijela skraćivanju ljudskog životnog vijeka i razvoja plućnih oboljenja. Nehigijenski uvjeti u srednjem vijeku i besraman odnos ljudi prema higijenskih standardima doveli su do razvoja kuge i drugi zaraznih bolesti, zbog neodgovornog utjecaja čovjeka na mikrobiološku ravnotežu. Industrijska revolucija dovela je do velike emisije kancerogenih čestica u zraku, te pojave karcinoma pluća, a razvojem kemijske i petrokemijske industrije, do svih ostalih karcinoma. „Moderna“ medicina je uvelike podnijela pogoršanju kroničnih i akutnih oboljenja, posebice uporaba žive u liječenju spolnih bolesti ili njena preširoka primjena u obliku zubnih ispuna tj. amalgam. Industrijalizacija, masovna proizvodnja organskih i anorganskih kemijskih spojeva, industrija metala, farmaceutska industrija, masovna poljoprivreda i ostale, dovele su do enormnog povećanja zagađenja okoliša s nusproduktima proizvodnje te samih proizvoda. S ciljem bogaćenja i zarade određene skupine ljudi, došlo je do neodgovorne i masovne proizvodnje proizvodi za široku primjenu i medicinu bez ikakvog analiziranja njihovog utjecaja na okoliš. Zbog svega toga danas imamo previše teških metala u ribi, posebice tuni, zagađene gradove s plastikom, industrijskim i automobilskim smogom, olovne cijevi u vodovodima, te smećem koje je nažalost zagadilo cijelu planetu.

Ne možemo se izolirati od njihovog utjecaja. Preko kože, putem kozmetičkih proizvoda, unosimo polutante iz okoliša, smog, sintetske i sumnjive spojeve te teške metale. Koristimo sintetske lijekove, jedemo hranu koja je špricana i tretirana opasnim herbicidima i pesticidima, izloženi smo svakodnevno stresu, umjetnom svjetlu te raznim zračenjima. Da li ste znali da se u industriji tekstila najviše šprica pamuk, a da je poliester sintetski spoj? Da, i odjeća koju nosite je vrlo vjerojatno toksična za vaš organizam. Svi ti toksini iz okoliša opterećuju naše detoksikacijske mehanizme. Ljudsko tijelo nije dizajnirano da može podnijeti toliko opterećenje raznih zagađivača iz okoliša. Kao posljedica toga ubrzano starimo te rapidno nastaju nove i „moderne“ bolesti, a njihova ekspanzija u ljudskoj populaciji je sve veća i veća.

Za teške metale, posebice olovo, aluminij, živu, postoje mnogi znanstveni radovi koji potvrđuju njihovo uplitanje u metaboličke i biokemijske procese u našem tijelu. Za olovo je dokazano da može interferirati s biokemijskim procesima koji stvaraju serotonin (hormon sreće), te blokirati MTHFR detoksikacijski enzim koji je spomenut veću u jednom od blogova. Ako postoje genetske mutacije u detoksikacijskim enzimima, može se vrlo lako desiti da možda imate smanjenu sposobnost detoksikacije toksina pa čak i za 90%! Vrlo je tužan podatak da je u krvi pupčanih vrpca beba nađeno u prosijeku 200 industrijskih kemijskih spojeva i zagađivača, a 180 njih je karcinogeno. Također je dokazano da majčino mlijeko sadrži mnoge polutante iz okoliša, uključujući metabolite lijekova, teške metale i mikroplastiku. Neurološke tegobe kod djece kao što je ADHD, autizam, epilepsija te kasnije demencija koja može početi već u 30-im godinama života, dokaz su da trovanje s toksinima počinje već u majčinoj utrobi. Osim što se toksini nakupljaju u jetri, debelom crijevu te drugim organima, nakupljaju se i u mozgu. Gliolimfoidni sustav otkriven je 2015. godine i to je moždano-limfni sustav koji detoksicira mozak noću. Nespavanje, nesanica i isprekidan san onemogućava detoksikaciju mozga i kod djece i kod odraslih.

ZRAČENJE

Zračenja kojima smo svakodnevno izloženi su geopatogena zračenja, kozmička zračenja te EMF. EMF predstavlja relativno „novi“ toksin iz okoliša, a to je kratica za elektromagnetsko polje ili elektromagnetsko zračenje mobitela i modernih uređaja u vašem domu. Mjerenja su pokazala da ljudi danas s mobitelima u torbi ili džepu hodaju s 3 volta električnog potencijala, što je neprirodno jer ljudsko tijelo ne bi trebalo imati mjerni električni potencijal u voltima. Taj električni „smog“ koji je oko nas dokazano interferira s prijenosom informacija u tijelu, pogotovo iz svjesnog u nesvjesni dio mozga.

Ako osoba se šeta uz more okružuje ga frekvencija od 10 Herca (Hz), mozak će početi proizvoditi alfa valove. Alfa valovi stvaraju osjećaj smirenosti, povećavaju kreativnost i poboljšavaju vašu sposobnost upijanja novih informacija. No ako dodamo 5G mrežu koja nas okružuje, onda govorimo o utjecaju frekvencije od 5 milijuna Hz. Naši neuroni ne prepoznaju takve frekvencije i pritom dolazi do aktivacije epigenetskih faktora, aktivacije ili deaktivacije nekih gena i to takozvanim „fight or flight“ odgovorom, odnosno statusa u kojem se tijelo počinje braniti.

Simptomi EMF osjetljivosti mogu uključivati; umor, glavobolje, nesanicu, kognitivne poteškoće (gubitak pamćenja, poteškoće u koncentraciji), depresiju i anksioznost, svrbež kože, osipe, crvenilo, žarenje, trnce, probleme s kardiovaskularnim sustavom, tinitus, mučninu, vrtoglavicu, koštano-mišićnu bol.

Brojne stvari mogu odrediti koliko na vas jako mogu utjecati elektromagnetna polja, uključujući pretilost, gustoću kostiju, razinu vode i elektrolita. Toksičnost teških metala također može igrati ulogu. U jednom istraživanju, pacijent koji je slomio ruku, te mu je operativno ugrađena metalna pločica, po povratku na posao u kojem se bavio postavljanjem Wi-Fi sustava, nakon tri mjeseca od povratka na posao više se nije mogao ustati iz kreveta i patio je od težih srčanih smetnji. Time je dokazano da količina teških metala u tijelu može međudjelovati s EMF zračenjem. Teški metali povećavaju apsorpciju elektromagnetskog polja u tijelo, što dovodi do pojačane pokretljivosti teških metala u tijelu, do propadanja stanica i povećanog opterećenja detoksikacijskih puteva.

AMALGAMI I ŽIVA

Dokazano je da amalgamske plombe kod svakog obroka ispuštaju malu količinu žive, koja se taloži  štitnoj žlijezdi, hipotalamusu i stražnji režnju hipofize, što znači da ima kronični kumulativni efekt. Mnogi stomatolozi još uvijek nisu svjesni kolika je štetnost žive te da uklanjanje amalgama mora biti poseban postupak. Ne nasjedajte na priče stomatologa da se crne plombe mogu izbrusiti bezopasno kao i običan zub. Zagrijavanjem amalgama s brzim svrdlom dolazi do stvaranje opasnih živnih para koje udišete vi i stomatolog. Uklanjanje amalgama mora biti posebno kontrolirani proces s uporabom gumenog „rupčića“ tj. koferdama, usisnog aparata visoke usisne snage, koji uvlači pare i oko zuba, ali i iznad usta. Prije i nakon uklanjanja amalgama potrebno je napraviti detoksikaciju tijela od teških metala. Najbolje su se pokazale tehnike detoksikacije jetre te primjene kelatora npr. klorele, zeolita ili aktivnog ugljena koji na sebe vežu teške metale i njene metabolite. Dobro se informirajte o rizicima i opasnostima koje nosi uklanjanje amalgama i ne pristajte na uklanjanje bez strogih zaštitnih  mjera. Najopasniji oblik žive je organski oblik kao metil živa, koja se stvara u živim organizmima i tretira se kao jak otrov. Posebice metil živu nalazimo u prehrambenim proizvodima, npr. tunjevini i industrijski prerađenom mesu. Rodilje koje imaju amalgamske ispune u zubima prenijele su vlastitom djetetu određenu količinu žive, jer kod svakog žvakanja hrane se ispušta određena količina žive u krvotok. Posebice je opasno ako su prije trudnoće ”vadile” amalgame na nepropisan način. Time se velika količina žive oslobodila prilikom brusenja amalgama, nakupila u organima i tkivima majke, a tijekom trudnoće je određena količina prenesena i na dijete. 

MIKOTOKSINI I CRNA PLIJESAN

Imate li problema s crnim gljivicama u svom domu. Velika je vjerojatnost da u vašoj kući lebde toksini koji se nazivaju trihoteceni. Do danas je identificirano i kemijski determinirano 79 trihotecenskih mikotoksina, a u prirodi nalazimo T-2 toksin, HT-2 toksin, DAS, MAS i deoksinivalenol (DON). Za ljude vrlo je opasan T2 toskin. Proizvode ga rodovi plijesni; Fusarium, Cephalosporium, Myrothecium, Trichoderma, Stachybotrys. Crna gljivica na zidovima zove se još i Stachybotrys chartarum. Naseljava domove koji imaju problema s prodorom vode u podrume te lošom izolacijom zidova, a spore i toksini te gljivice mogu se nakupljati i u drvenim podovima, zavjesama i tepisima. Simptomi akutnog trovanja su kašalj, respiratorne tegobe, začepljen nos i alergijske reakcije, a dugotrajna izloženost toksinima ove gljivice može dovesti do CIRS – engl. Chronic inflamatorni response sindroma, u prijevodu kroničnog upalnog odgovora tijela. Takva kronična upala može dovesti do periferne neuropatije, odnosno perifernog oštećenja živaca što se manifestira kao bol i pečenje u ekstremitetima, rukama i nogama, psihičkih tegoba (anksioznosti, depresije, napadaja panike, nesanica, promjene raspoloženja, agresivnost), nutritivnih deficita i s time niz drugih tegoba, kao što su probavne tegobe, IBS, SIBO, SIFO, sindrom propusnog crijeva, kronične alergijske reakcije itd. Kod male djece može doći do poremećaja u rastu i razvoju djece, smanjene tjelesne mase, oštećenja sluznice, te opterećenja limfatičnog sustava. Ako smatrate da imate problema s crnom plijesni u svom domu, potrebno je napraviti inspekciju prostora u kojem boravite. Ako je velika površina prostora u domu zahvaćena ovim gljivicama, najbolje bi bilo trenutno se preseliti na drugu adresu dok se ne naprave odgovarajući zidarski i građevinski radovi. Ako vam financije i okolnosti trenutno ne omogućuju napuštanje adrese stanovanja, razmislite o investiciji u pročišćivače zraka koji sadrže hepa filtere. Najbolje bi bilo da uklanjanje gljivica sa zida prepustite stručnoj osobi koja se bavi s time, a ako se odlučite to učiniti sami, obavezno slijedite protokole osobne zaštite i drugih ukućana. Uporaba pripravaka na bazi klora može izbijeliti gljivice, ali neće ništiti njihove spore, te može vrlo štetno utjecati na vaše zdravlje. Ako se odlučite za primjenu prirodnih sastojaka, razmislite o primjeni alkohola, peroksida, eteričnih ulja npr. čajevca i alkoholni ocat. S obzirom na to da velika većina mikotoksina dugo ostaje u tijelu trebalo bi sprovesti i odgovarajući detoksikacijski protokol kako bi se tijelo oslobodilo suvišnih toksina iz tijela.

Osim mikotoksina iz okoliša, oni se mogu naći i u hrani, npr ustajalim orašidima i sjemenkama u supermarketima, nekim brašnima, a neki se mogu proizvoditi od strane mikroorganizama koji naseljavaju naše tijelo. Npr. gljivica kandida u tijelu može također proizvoditi toksine. Ona prelazi iz neutralnog mikroorganizma u tijelu u patogeni tj. oblik loš po zdravlje ako joj se pruži prilika ili stvori okolina pogodna za tlo. Najčešći razlog tome je pretjerana konzumacija šećera, rafinirane hrane, antinutrijenata kao što su oksalati ili pretjerana primjena nekih lijekova, npr. antibiotika ili inhibitora protonske pumpe. Uz prerastanje kandide u tijelu često se javlja i disbalans bakterijske crijevne mikrobiote, kao kompenzacijski mehanizam, kako bi se spriječila daljnja invazija kandide. Svi ti prekomjerni patogeni mikroorganizmi stvaraju LPS-ove, tj. lipopolisaharidne toksine koji uz druge zagađivače iz okoliša stvaraju veliko opterećenje na jetru i druge detoksikacijske organe u tijelu. Sve što se nalazi u tankom crijevu u većoj ili manjoj mjeri apsorbira se venskim portalnim krvotokom u jetru. Jetra je glavno mjesto za detoksikaciju, možemo slobodno reći da je ona „filter“ našeg tijela. Posebice ako osoba pati od sindroma propusnog crijeva, štetne molekule iz probave osim u jetri, završiti će i u mozgu i drugim organima. Kako bi to spriječili potrebno bi bilo vratit balans crijevne mikrobiote te na taj način smanjiti količinu mikotoksina i LPS-ova koji remete normalan rad jetre.

GLIFOSATI

Glifosat je herbicid koji se naširoko koristi od 1970-ih kako bi se navodno povećao prinos usjeva (ali nikad nije). Kada je glifosat prvi put došao na scenu, rečeno nam je da je ovaj pesticid bezopasan za ljude i da će zapravo koristiti našoj poljoprivrednoj industriji s ciljem povećanja proizvodnje hrane. Prodaja i upotreba glifosata i dalje raste – u iznosu od 18,9 milijardi funti (8,6 milijardi kilograma) raspršenih diljem svijeta od 1974. Problem je u tome što sada kada se glifosat naširoko koristi, postoji sve više dokaza da je glifosat vrlo štetan za ljudsko zdravlje. Glifosat je prvi puta razvijen kao sredstvo za suzbijanje korova, te se ljude uvjeravalo da utječe samo na biološke puteve u biljkama. Nakon toga došlo je do pojave genetski modificirane hrane, GMO-a, otpornih na glifosat, kako bi se moglo slobodno prskati korove, bez pretjerane potrebe za brigom od uništavanja usjeva.

Danas znamo da glifosat utječe na crijevni mikrobiom, a također da je štetan i za reproduktivan sustav, može uzrokovati limfom (rak limfnih čvorova), prepoterećuje rad jetre te uzrokovati nealkoholnu masnu jetru, i oštećuje štitnjaču. Studije su pokazale da hrana koja ima ostatke glifosata uništava laktobacile i bifidobakterije u probavnom sustavu, a može pospješiti rast salmonele, uzrokovati sindrom propusnog crijeva i disbalans crijevne mikrobiote. To je toksin koji se bioakumulira u ljudskim stanicama, a posebno je pogubno što može zamijeniti i istisnuti aminokiselinu glicin u tijelu, koja je sastavni dio kolagena. Na taj način može dovesti do remećenja u radu stanica, detoksikacije i do ubrzanog starenja. Namirnice koje sadrže najviše glifosata su soja, koja je i većinom GMO, pšenica i zob. Radna skupina za zaštitu okoliša (EWG) odlučila je testirati proizvode od pšenice i zobi, što je pokazalo da 100% testiranih proizvoda pšenice sadrži mjerljive razine glifosata, a namirnice od zobi njih 95%. Također glifosat je u Americi detektiran u 90% uzoraka vode za piće, a istraživanje CDC (Centers for Disease Control and Prevention) pokazala su da 80% Amerikanaca u svom tijelu ima glifosate. Nakupljeni toksini u tijelu mogu uzrokovati oksidativni stres, odnosno stanje u kojem tijelo sadrži previše visoko reaktivnih čestica, a manjak antioksidansa. Antioksidansi su obrambeni mehanizmi našeg tijela koji pomaže smiriti oksidativni stres.