OKSALATI, TEŠKI METALI i VIRUSI. POSTOJI LI VEZA?

Najnovija istraživanja dokazuju povezanost između izloženosti teškim metalima i ozbiljnosti ishoda virusnih bolesti, uključujući gripu, covid te ostale respiratorne viruse. Postojeći podaci pokazuju da je izloženost teškim metalima kao što je arsen, kadmij, živa, i olovo povezana s respiratornom disfunkcijom i bolestima dišnog sustava kao što su KOPB i bronhitis. Izloženost teškim metalima uzrokuje smanjenu funkciju sluznice pluća, upalu dišnih puteva, oksidativni stres i propadanje stanica, što posljedično dovodi do smanjenog klirensa („čišćenja“) pluća. Osim slabe funkcije pluća, teški metali (posebice živa) uzrokuju hipertenziju (visok krvni tlak), pretilost i dijabetes. Kod pacijenata koji su bili zbrinuti na jedinicama intenzivne njege zbog infekcije uzrokovane koronavirusom zamijećeno je da komorbiditeti, ili istovremena pojava/prisustvo dvije bolesti, su bili upravo respiratorne bolesti, visok krvni tlak te pretilost i dijabetes.

Tipičan imunološki odgovor je više nego dovoljan za prevladavanje i prebolijevanje infekcija virusima. Međutim, postoji i određeni dio stanovništva koji je završio tragično prilikom infekcije covid virusom ili gripom. Ustanovljeno je da su ti pacijenti imali povećanu koncentraciju teških metala u krvi. Također kod osoba koje su preboljele infekciju Sars-Covid virusom, zabilježena je pojava long post covid sindroma te povećana pojava bolesti koje se vežu uz povišenu koncentraciju teških metala u tijelu; posebice visokog krvnog tlaka, KOPB-a, dijabetesa, upalnih bolesti, duševnih oboljenja, tromboze i karcinoma.

TEŠKI METALI

Teški metali se nalaze u prirodi i neophodni su za život, ali mogu postati otrovni nakupljanjem u organizmima. Arsen, kadmij, krom, bakar, nikal, olovo, aluminij i živa najčešći su teški metali koji mogu zagađivati okoliš. U ljudski organizam, teški metali ulaze putem hrane, zraka, kože ili prijenos kod trudnica s majke na dijete preko placentarnog krvotoka (posteljice). Izvori olova mogu biti; rafinerije nafte, nafta i benzin, automatski ispušni plinovi, vodovodne cijevi i električna oprema. Izvori žive mogu biti; farmaceutska industrija-antiseptik (primjena u ne tako davnoj prošlosti), rafinerijski sustav, znanstveni uređaji, žarulje, dentalni radovi (amalgami), živini termometri i tlakomjeri. Izvori kadmija mogu biti; baterije, rudarska oprema, strojevi za galvanizaciju, boje. Izvori arsena mogu biti insekticid i pesticid, konzervans za drvo, gorivo, talionice.

Izvori aluminija mogu biti; kozmetički proizvodi-dezodoransi, pribor za kuhanje, ambalaža, aluminijska folija, metalurška industrija. Isto tako, velika većina teških metala dolazi od zagađenja koje uzrokuju ratovi. Nikal, olovo i krom koriste se za oblaganje metaka, projektila, cijevi oružja i vojnih vozila. Također teški metali i radioaktivni elementi koriste se za punjenje oružja, a neki i za kinetičko bombardiranje zbog svoje visoke gustoće.

amalgam plomba opasnost sigurno vađenje teških metala živko

Po svemu navedenom svi smo nekada bili izloženi ili smo trenutačno izloženi teškim metalima. Individualno gledano, eliminacija viška teških metala iz tijela ovisi o detoksikacijskoj sposobnosti tijela te genetici. Nažalost kod većine ljudi oslabljena je detoksikacijska sposobnost zbog čega dolazi do nakupljanja i akumuliranja teških metala u tijelu, posebice u mozgu te mekim tkivima i jetri. U slučaju da dođe do infekcije s virusima, kako smo već spomenuli, dolazi do povišenja koncentracije i oslobađanja nataloženih teških metala u krvotoku. Kod osoba koje na urinskim ili krvnim testovima pokazuju normalnu koncentraciju teških metala u serumu/urinu, nakon infekcije s virusima, moguće je detektirati više koncentracije teških metala koji onda uzrokuju njima karakteristična oboljenja. Više koncentracije teških metala u krvi stvaraju dodatno opterećenje na detoksikacijsku funkciju jetre, bubrega i kože.

VEZA S OKSALATIMA

Oksalati su bipiramide kristalne strukture koje normalno nalazimo u okolišu ponajprije kao dio biljaka, no moguće je i stvaranja oksalata u ljudskom tijelu. Kristali oksalata vrlo su čvrsti. Njihova čvrstoća veća je od čvrstoće zubne cakline. U biljkama oksalati služe kao zaštita od teških metala koji se nalaze u tlu. Oksalati sprječavaju negativne učinke teških metala iz tla. Korijenom tj. kapilarnim prijenosom, teški metali ulaze u biljku, vežu se za oksalate te stvaraju čvrste netopive komplekse (spojeve) koji nisu štetni za biljku.

Izvori oksalata u ljudskom tijelu ponajprije su metaboličkog podrijetla. Oksalati se stvaraju kod pojačanog oksidativnog stresa iz aminokiseline koja se naziva hidroksiprolin. To se dešava zbog manjka nekih vitamina B skupine, koji u normalnim koncentracijma omogućuju pravilan metabolizam oksalata. Isto tako, previsok unos namirnica koje sadrže oksalate, npr. špinat, cikla, batat, krumpir, bademi, kiwi, pšenični proizvodi itd., mogu dovesti do porasta njihove koncentracije u tijelu. To je posebice izraženo kod osoba koje pate od sindroma propusnog crijeva, sindroma bakterijskog/gljivičnog prerastanja, problema s radom žuči, ili kod osoba koje imaju loš mikrobiom. Poremećen odnos dobrih i loših bakterija u probavi, s manjkom bakterija koje razgrađuju oksalate, mogu dovesti do njihove povećane apsorpcije.

Kao i kod biljaka, oksalati u ljudskom tijelu vežu razne toksine, minerale, uključujući i teške metale, te stvaraju s njima čvrste komplekse, tj. spojeve. Ti spojevi se talože u tijelu godinama, najčešće u bubrezima, jetri, štitnoj žlijezdi, kostima, te limfi i limfnim čvorovima. Ako infekcija virusima utječe na pojačanu mobilnost teških metala i njihovu redistribuciju u krvotok, vrlo vjerojatno će dovesti do porasta razine oksalata i njihovog oslobađanja u krvotok.

Masovno oslobađanje teških metala i oksalata u krvotoku dovodi do autoimunog procesa, mehaničkog oštećenja tkiva, razvoja bubrežnih i/ili žučnih kamenaca, hipo ili hipertireoze, perikarditisa, infarkta, neuroloških smetnji, smanjene respiratorne funkcije, pogoršanja mikrobioma, propusnijeg crijeva, nutritivnih nedostataka (posebice vitamina b skupine i minerala), pogoršanja psihičkih tegoba i daljnjeg napretka metaboličkih bolesti. Pojačano oslobađanje oksalata naziva se „oxalate dumping“, a budući da oksalati nemaju vlastiti detoksikacijski mehanizam, njihovo izbacivanje temelji se na „potiskivanju“ kroz tkivo, što uzrokuje mehaničko oštećenje tkiva.

Ako smatrate da imate problema s teškim metalima i oksalatima, svakako nemojte na svoju ruku kreirati detoks, jer nestručno baratanje s detoksikacijom može napraviti više štete nego koristi. Obratite se stručnjaku koji će pravilno dijagnosticirati probleme, identificirati s kojim teškim metalima i toksinima imate problem te sukladno tome uputiti vas na pravilnu detoksikaciju.







Previous
Previous

TROVANJE MIKROPLASTIKOM PUTEM HRANE I ODJEĆE!

Next
Next

LJUDI.. VOLITE SE, TO JE ZDRAVO!