ČOVJEK I PRIRODA; VRATITE SE SVOJIM KORIJENIMA i BOGU - VAŽNOST MEDITACIJE I PINEALNE ŽLIJEZDE!
Otputujmo u mislima nakratko u svemir kako bismo promotrili našu Zemlju i Sunce u njihovoj stvarnoj veličini. Naše je Sunce samo jedna od zapanjujućeg broja zvijezda u spiralnom kraku galaktike Mliječni put, koja je i sama tek sićušni dio svemira. Golim se okom može vidjeti nekoliko mrlja svjetlosti, no to su u stvarnosti druge galaktike, poput prekrasne i prostranije Andromede. Mliječni put, Andromeda i 20-ak drugih galaktika gravitacijskom su silom povezane u jato, no sve su one tek mali dio golemog superjata. Svemir sadrži bezbroj superjata, a to još nije kraj priče. Jata nisu ravnomjerno raspoređena u svemiru. Gledano u velikim razmjerima, ona izgledaju poput tankih ploha i vlakana omotanih oko golemog praznog prostora koji je nalik mjehurićima. Neke od tih galaktičkih struktura toliko su dugačke i široke da nalikuju velikim zidovima. To bi moglo začuditi mnoge koji su mišljenja da je naš svemir nastao sam kozmičkom eksplozijom koja se dogodila slučajno. “Što smo u stanju jasnije vidjeti svemir sa svim njegovim veličanstvenim detaljima”, zaključuje jedan od vodećih pisaca Scientific Americana, “to će nam biti teže nekom jednostavnom teorijom objasniti na koji je način sve to nastalo.”
Astronomi su otkrili jednu izvanrednu činjenicu: Kada je galaktička svjetlost puštena kroz prizmu, ustanovljeno je da su se valne duljine svjetlosti produljile, što ukazuje na udaljavanje od nas velikom brzinom. Što je veća udaljenost na kojoj se neka galaktika nalazi, to se izgleda većom brzinom udaljava. To ukazuje na širenje svemira! Čak i ako se niti profesionalno, a niti amaterski ne bavimo astronomijom, možemo shvatiti da bi činjenica da se svemir širi mogla biti duboko povezana s našom prošlosti — a možda i s našom osobnom budućnosti. Nešto je moralo pokrenuti taj proces — sila koja je dovoljno snažna da može nadvladati golemu gravitaciju čitavog svemira. S dobrim bi razlogom možemo se upitati: ‘Što bi mogao biti izvor takve dinamične energije?’
Znanstveno je utvrđeno da se iz energije može stvarati materija. Latinski izraz "creatio ex nihilo" znači "stvaranje ni iz čega", a to je uglavnom domena teologije, filozofije i mitologije s razlogom: prvi zakon termodinamike, koji je zapravo jednadžba očuvanja energije. Bit te jednadžbe jest da se energija ne može niti stvoriti niti uništiti. Prema logici to nas dovodi do zaključka da su materija, svemir i život nastali iz jednog početnog izvora konstantne energije. Kako ovaj zakon utječe na materiju? Albert Einstein je teoretizirao da su materija i energija međusobno zamjenjive. Materija zauzima prostor, ima masu i čini većinu vidljivog svemira oko vas. Energija, s druge strane, ima više oblika i u biti je sila koja uzrokuje događaje u fizikalnim pojavama i svemiru. Ipak, i materija i energija su varijacije iste stvari. Svaki se može pretvoriti u drugi. Prema Einsteinu i prvom zakonu termodinamike, u svemiru postoji fiksna količina energije i materije.
Mnogi znanstvenici, budući da nisu baš skloni prihvaćanju ideje da je svemir stvorila neka inteligencija višeg stupnja, teoretiziraju o tome kako je svemir izvjesnim procesom nastao sam, ni iz čega. U laboratoriju, stvaranje materije uključuje reakciju koja se naziva proizvodnja parova. Nacionalni laboratorij Brookhaven, Europska organizacija za nuklearna istraživanja (CERN) i Fermilab generirali su ovu reakciju ispaljivanjem fotona u tešku atomsku jezgru. Dakle, da, ljudi mogu proizvoditi materiju. Možemo pretvoriti svjetlost u subatomske čestice, ali ni najbolji znanstvenici ne mogu stvoriti nešto ni iz čega. Ako stručnjaci nisu u stanju pružiti neosporno objašnjenje bilo porijekla bilo početnog razvoja našeg svemira, ne bismo li trebali negdje drugdje potražiti objašnjenje?
Četiri temeljne sile stupaju na scenu kad se radi o golemom prostoru kozmosa, a ujedno i kad se radi o beskrajno malenim atomskim strukturama. Da, to obuhvaća sve što možemo vidjeti oko sebe. Elementi koji su vitalni za naš život (naročito ugljik, kisik i željezo) ne bi postojali ako četiri sile koje se očituju u svemiru ne bi bile precizno podešene. Na primjer, elektromagnetska sila, Ako bi ta sila u nekoj značajnijoj mjeri bila slabija, elektroni se ne bi zadržali oko jezgre atoma. ‘Da li bi to predstavljalo ozbiljan problem?’ mogli bi se neki pitati. Da, bi, zato što se atomi ne bi mogli povezivati kako bi formirali molekule, a time život ne bi bio moguć. S druge strane, ako bi ta sila bila u većoj mjeri snažnija, elektroni bi bili zatočeni uz jezgru atoma. Ne bi moglo dolaziti do kemijskih reakcija među atomima — što znači da također ne bi postojao život. Već samo kad promatramo s te strane, očito je da naše postojanje i život ovise o preciznoj podešenosti elektromagnetske sile. Poznato nam je da je za efikasan rad automobilskog motora potreban precizno određen omjer goriva i zraka; inženjeri konstruiraju složene mehaničke i kompjuterske sisteme kako bi usavršili rad motora. Ako je to slučaj kod običnog motora, što je onda s efikasnim “izgaranjem” u unutrašnjosti zvijezda kao što je naše Sunce? Osnovne sile koje su u to uključene precizno su podešene, usavršene za život. Je li takva preciznost tek stvar slučajnosti? Jobu, čovjeku iz drevnog doba, bilo je postavljeno pitanje: “Jesi li ti obznanio pravila koja upravljaju nebom ili odredio prirodne zakone na zemlji?”. Niti jedan čovjek nije zaslužan za to. Ako je tako, odakle onda dolazi takva preciznost? Postoji li inteligentan kreator koji je osmislio sve fizikalne zakone kako bi podržavali život? Proučimo još neke detalje.
Sve oko nas je energija. Neka na nas djeluje pozitivno i dobro na zdravlje, neka loše i od nje se možemo razboljeti. Jeste li čuli za izraz „forest bathing“ ili „šumsko kupanje“? Mnogi ljudi nakon odlaska u šumu i boravka u prirodi osjećaju se dobro i puni energije. Ova japanska praksa je proces opuštanja; jednostavna metoda da budete mirni i tihi među drvećem, promatrajući prirodu oko sebe dok duboko dišete te to može pomoći i odraslima i djeci da se oslobode stresa i poboljšaju zdravlje prirodan način. U 1990-ima Japanski istraživači su počeli proučavati fiziološke dobrobiti boravka u prirodi i šumi, pružajući znanstvene dokaze koji podupiru ono što već i znamo: vrijeme provedeno u prirodi je dobro za nas! Dok se Japanu pripisuje pojam shinrin-yoku, ovaj koncept i nije nov. Mnoge su kulture odavno prepoznale važnost svijeta prirode za ljudsko zdravlje te provode to u svojoj praksi već dulje vrijeme. U šumama posebice osjećamo mir i čist zrak.
Čist zrak posljedica je visoke koncentracije negativnih iona. U prirodi nalazimo puno negativnih iona, posebno oko slapova, na oceanskim valovima, na plaži i rasprostranjeni su u planinama i šumama. To su čestice koje neutraliziraju slobodne radikale, vežu štetne čestice iz zraka i pročišćavaju zrak. Ako negativne ione udišemo onda dolazi do revitalizacije metabolizma stanica te pospješuju imunološku funkciju. Dakle ljudi imaju savršene anti-stresorene uvijete za život na zemlji, da žive dugo te u harmoniji i zdravlju. No odluke pojedinaca i njihove manipulacije drugim ljudima dovele su do podjela u društvu, a novac do promjena u moralu, što danas rezultira pojavom najtoksičnijeg doba ljudske povijesti te vrlo izazovnim vremenima za život i zdravlje.
U školi nas uče da je najbrža brzina u svemiru, brzina svjetlosti? Sada znamo da to nije istina, te da postoje tzv. skalarni valovi, a znanstvenicima je to dobro poznati fenomen. Skalarni valovi prirodno se javljaju u prirodi (npr. misli, hrana, DNA). U fizici se skalarni valovi koriste za opisivanje elektromagnetskog zračenja koje putuje prostorom bez smjera. Putuju brže od brzine svjetlosti i ne raspadaju se tijekom vremena ili udaljenosti, a prijenos informacija skalarnim valovima je instantan i konstantan. Skalarni valovi često se opisuju kao stojni valovi, što znači da se ne kreću kroz prostor već postoje kao stacionarni obrasci energije. Ove valove karakterizira njihov potencijal interakcije i utjecaja na materiju na kvantnoj razini, što im daje reputaciju jedinstvenih svojstava. Zašto uopće postoje skalarni valovi? S obzirom na to da sve u prirodi vibrira, od atoma do valova, te stvara elektromagnetizam i odašilje određene frekvencije, jesu li možda skalarni valovi oblik konstantnog prijenosa informacija u beskonačne odaje našeg kreatora?
„Divide et impera“ - Podijeli pa vladaj
Ljudski organizam sadrži 7 energetskih polja. U mozgu se nalazi jedna mala žlijezda, veličine graška, koja se naziva epifiza ili pinealna žlijezda. Epifiza je neuroendokrina žlijezda koja se obično naziva "trećim okom" iz mnogo razloga, uključujući njen položaj duboko u središtu mozga i njenu povezanost sa svjetlom preko cirkadijalnog ritma i lučenja melatonina. Ta žlijezda služi kao jedina veza između dviju polutki mozga, a prema duhovnim tradicijama smatra se kao veza fizičkog i duhovnog svijeta. Epifiza se sastoji se od malih kristala manjih od 20 µm. Korištenjem skenirajuće elektronske mikroskopije (SEM) i energetske disperzivne spektroskopije (EDS) dokazano je da krisatli epifize sadrže elemente kalcija, ugljika i kisika. Također smatra se da kao i kristali u prirodi, kristali u epifizi mogli bi biti odgovorni za elektromehanički mehanizam biološke transdukcije zbog svoje strukture i piezoelektričnih svojstava. U pijevodu, sama epifiza može stvarati određene frekvencije, signale i elektromagnetsko polje. Smatra se da molitva dovodi do aktivacije pinealne žlijezde. Poznato je u terapiji zvukom da frekvencije od 963 Hz aktiviraju epifizu te djeluje kao "vrata" do dubljih duhovnih iskustava. Te frekvencije stvaraju osjećaje povezivanja sa svojom okolinom i osjećaj bezuvjetne ljubavi, božansku povezanost, višim stupnjem samosvijesti i duhovno prosvjetljenje. Aktivacija pinealne žlijezde (epifize) dovodi također do aktivacije najbitnijeg živca u tijelu – vagusa, a u noćnim satima dolazi do stvaranja i lučenja hormona melatonina koji je bitan za uspavljivanje i detoksikaciju. Istraživanja na životinjama pokazala su da nakupljanje fluorida u epifizi dovodi do smanjene proizvodnje melatonina i ranijeg početka puberteta, a kod djece dovodi do smanjenja IQ-a za 7 jedinica. Istim je metodama dokazano da se fluor također može akumulirati do vrlo visokih razina u epifizi. Ne čudi što je Adolf Hilter, osim raznih drugih pokusa na židovima, stavljao i flour u vodu za piće, kako bi lakše kontrolirao i smirivao mase zarobljenih židova. Pinealna žlijezda (epifiza) zbog današnjeg stila života i prehrane sklona je „stvrdnjavanju“, stvaranju kalcificirane „kapice“ i smanjenju svoje funkcije. Polutanti iz okoliša, strah, stres, ljutnja, loša prehrana, lijekovi i ovakav način života koji nas okružuje dovodi do pretjerane blokade rada epifize, njezinog stvrdnjavanja i odvajanje čovjeka od harmonije, duhovnog aspekta, boga i ljubavi. Nažalost 97% populacije na svijetu ima ovaj problem. Da li nam se na taj način možda uskraćuje pogled na svijet s otvorenijim umom? Svijet u kojem više nije moguće manipulirati široke mase ljude; lažnim obećanjima, reklamama, politikom i prijetnjama? Da li bi aktivacija epifize u široj ljudskoj populaciji označila kraj izvlačenja financijske koristi od čovjeka, a konzumerizam i kapitalizam bi nestali?
Postoji li način kako ponovno aktivirati epifizu? Odgovor je da! Metode terapije zvučnim vilicama u kombinaciji dodacima prehrani koji potiču detoksikaciju, pokazale su se kao najbolja opcija. U tu svrhu preporuča se uporba ginkga, klorele, melatonina, joda, cinka, magnezija i bora. Kada bi ljudi bili svjesni moći koje posjeduju, nikada više ne bi gledali sebe i svijet istim očima. Obraćanje čovjeka ka svojoj nutrini, duhovnosti, Bogu i zdravlju, jedini je korak do dugog i smislenog života. To će dovesti ne samo do zdravlja i harmonije u nama već će pozitivno utjecati i na druga živa bića, na cijeli planet i svijet oko nas. Promjene na bolje počinju prvo od nas. Probudite se, pogledajte malo bolje svijet oko sebe koji vas je učinio robovima ovog „modernog“ doba.
„Inner peace leads to a peaceful individual. Peaceful individual can build a peaceful family, then a peaceful community, then a peaceful world.“
