SIBO ILI SIFO – DISBIOZA MIKROBIOTE

Nadutost, grčevi i bolovi u trbuhu, proljev, zatvor, žgaravica, refluks kiseline, sindrom iritabilnog crijeva, intolerancije na hranu, akne, dermatitisi, problemi sa spavanjem, kroničan umor, to su samo neki od simptoma koji pogađa više od 30% ljudi današnjice. Ako vas smeta jedan ili više od navedenih simptoma, vrlo vjerojatno imate sindrom bakterijskog prerastanja tzv. SIBO.

Probavni sustav, ugrubo gledano, sastoji se od tri pod odjeljka koja vrše odgovarajuću funkciju; 1.) usta-jednjak-želudac, 2.) tanko i 3.) debelo crijevo. Svaki od tih odjeljaka sadrži i određeni broj mikroorganizama koje dijelimo na simbiotike-dobre, komenzalne-neutralne i patogene-loše. Mikroorganizmi u najvećem broju zastupljeni su u debelom crijevu, manje u tankom crijevu, a najmanje u želucu. Budući da želudac proizvodi jaku klorovodičnu kiselinu, koja osim što razgrađuje hranu, pomaže i u „dezinfekciji“ hrane, rast prevelikog broja bakterija u želucu ne bi trebao biti moguć. Simbiotski mikroorganizmi u probavnom sustavu imaju vrlo važnu ulogu „pomagača“ u razgradnji hrane, te proizvođača određenih hormona, neurotransmitera i vitamina za naše tijelo. Komenzalni mikroorganizme volimo nazvati i „teenagerima“ jer se među ostalim mikroorganizmima ponašaju neutralno, te put i ponašanje koji će uzeti ovisi o utjecaju okolnog „društva“. Patogeni mikroorganizmi u velikoj koncentraciji i na krivom mjestu uzrokuju bolesti, stoga njihov broj bi trebao biti što manji. Idealno bi bilo da naš probavni sustav sadrži što veći broj simbiotika te „dobrih“ komenzalnih mikroorganizama, barem 80 %, a što manje patogenih mikroorganizama. Mnogi se pitaju; „pa zašto onda uopće imamo patogene mikroorganizme“? Odgovor leži u imunološkom sustavu, koji čuva, vreba i sprečava prodor patogena u našte tijelo. Čak 70% imunoloških stanica živi u probavnom sustavu. Zbog toga manji broj patogena u probavi je poželjan kako bi držao naš imunološki sustav aktivan cijelo vrijeme. No ako taj broj patogena poraste na 40%, 50%, 60%, tada se počinjemo osjećati loše i nastaje bolest. Sve mikroorganizme u našem tijelu sačinjavaju u najvećem postotku bakterije, a zatim u manjem broju gljivice, virusi i protozoe.

Kod sindroma bakterijskog prerastanja (SIBO) dolazi do masovnog porasta najčešće patogenih bakterija u tankom crijevu, što dovodi do spomenutih neugodnih simptoma. Paralelno uz SIBO često se javlja i SIFO, tj. sindrom fungalnog (gljivičnog) prerastanja, i takvo stanje nazivamo disbalans mikrobiote tj. disbioza. Najzastupljeniji predstavnik gljivica u probavi je kandida. Kandida spada u skupinu komenzalnih mikroorganizama, te prelazi u patogeni oblik ako postoje prehrambeni (šećer, procesuirana i rafinirana hrana) i mikrobiološki uvjeti za to.

Zbog čega dolazi do SIBA ili SIFA? U većini slučajeva problem je u lošoj prehrani, no jednako tako tim sindromima može pridonijeti i stres, „loša“ genetika, izloženost toksinima iz okoliša ili hrane, te neki lijekovi. Lijekovi iz grupacije inhibitora protonske pumpe (omeprazol, pantoprazol, esomeprazol) smanjuju kiselost želuca, ometaju “dezinfekciju” hrane te na taj način olakšavaju prodor loših patogena iz hrane u probavni sustav. U nekim slučajevima uzrok može biti i poremećaj pokretljivosti crijeva, tj. motiliteta, što je često kod osoba koje imaju zatvor, odnosno konstipacije,. Uslijed konstipacije patogeni stagniraju u određenom dijelu tankog crijeva te se razmnože u prevelikom broju.

Kako se dijagnosticira SIBO, a kako SIFO?

SIBO test je neinvazivan test, a radi se u ordinacijama koje raspolažu s odgovarajućom opremom mjerenja plinova za tzv. „izdisajni test“. Prije same pretrage pacijent konzumira pripremljenu otopinu s određenom vrstom šećera, najčešće je to laktuloza. Potom se u različitim vremenskim razmacima mjere plinovi u izdisaju. Ako dođe do porasta određenih plinova u odgovarajućem periodu, prema visini pika plina može se odrediti mjesto te ozbiljnost bakterijskog prerastanja. Najčešće mjereni plinovi su metan, vodik i sumporovodik. Prema vrsti plina koji dominira mogu se i odrediti vrste bakterija koje metaboliziraju određene plinove. Npr. kod upalnih bolesti crijeva, ulceroznog kolitisa ili Crohnove bolesti, česta je prisutnost sumporo-vodik predominantnih bakterija. U tih osoba, zbog određene genetske predispozicije, stanica crijeva (enterociti) pokazuju visoku osjetljivost na nastali sumporovodik. Zbog njihove osjetljivosti nastaje upalno stanje, tj. IBD (Inflammatory bowel disease). Durga tehnika dijagnostike SIBA je opširniji pregled stolice tzv. „bakterijsko dijeljenje“ te odgovarajući paneli i parametri iz stolice. SIFO je teško dokazati budući da tek vrlo uznapredovala bolest dovodi do pojave vidljivih kandida u stolici na mikrobiološkom testu iz stolice. Jedina tehnika s kojom se može sa sigurnošću dokazati prisutnost kandida u probavi je aspiracijski test sadržaja tankog crijeva. Zbog invazivnosti i skupoće to rade isključivo poliklinike u stranim zemljama, stoga je dijagnostika fungalnog prerastanja uglavnom bazirana na kliničkoj slici.

Kako onda liječiti nastale sindrome? Za početak moramo utvrditi iz kojeg je razloga došlo do razvoja sindroma. Nakon detaljnije dijagnostike, prvi korak bi bio promjena prehrane. Maknuti „ulje s vatre“, tj. privremeno eliminirati hranu koja uzrokuje upalne procese i hrani nepoželjne mikroorganizme. Ako odgovarajuća dijeta ne pridonese poboljšanju simptoma, poželjno je koristiti dodatke prehrani koji sadrže esencijalna ulja ili sastojke koji djeluju anti-mikrobno. Najčešće se koriste rezistentne kapsule koje sadrže ulje origana, klinčića, cimetovca te paprene metvice. Eterično ulje paprene metvice, osim blagog antimikrobnog učinka, ima i spazmolitički efekt na crijeva te smanjuje nadutost. Nakon kratkotrajne primjene prirodnih „antibiotika“ i odgovarajuće prehrane mogu se koristiti probiotici. Primjena probiotika kod SIBA ili SIFA, bez prethodne promjene prehrane, može dovesti do pogoršanja simptoma i dodatnog porasta bakterija kod ionako već prevelikog broja patogena u tankom crijevu. Probiotici koji se koriste nakon terapije sindroma bakterijskog ili fungalnog prerastanja sadrže bakterije iz rodova Bifidobacterium, Lactobacillus i Bacillus. U slučaju da je poremećaj pokretljivosti crijeva, tj. motiliteta, razlog razvitka SIBA ili SIFA, u tom slučaju potrebno je koristiti pripravke koji sadrže đumbir ili triphalu jer povećavaju pokretljivost crijeva. Ako se nakon nekog vremena pokretljivost crijeva ponovno smanji, skriveni uzrok problema može biti i manjak određenih vitamina B skupine (najčešće tiamin, vitamin B1).

Ne nasjedajte na razne dodatke prehrani koji čine čuda, niti na preporuke dodataka prehrani od „stručnjaka“ koji nemaju znanje o lijekovima, posebice prirodnim lijekovima i njihovom farmakološkom učinku. Brojni dodaci prehrani mogu međusobno stupati u interakcije s drugim lijekovima i bolestima, što može imati vrlo opasne posljedice za vaše zdravlje. S razlogom se kaže da je mikrobiota „otisak prsta“ čovjeka, organ „za sebe“, i zahtjeva individualnu pažnju i tretman. Preporuka odgovarajuće prehrane, dodataka prehrani i probiotika trebao bi biti individualiziran proces te svakako to prepustite kvalificiranom stručnjaku koji se razumije u isto.

Previous
Previous

ŠTO JE MIKROBIOM? I KAKO GA POPRAVITI